U vremenima kao što su ova, reč „tradicija“ ne spada u reči za koje bismo rekli da su u trendu. Ona asocira na nešto zastarelo, nazadno, čega se čak, u određenom društvu, treba stideti. Ljudi koji su malo više putovali po Evropi, pa i dalje po svetu, imaju drugačiju sliku o ovom pojmu. Oni znaju da sve velike nacije opstaju vekovima upravo zahvaljujući poštovanju, negovanju i očuvanju svoje tradicije. Kina, Indija, Rusija, u Evropi Austrija, Švedska, Holandija i mnoge druge zemlje, za svoj opstanak zahvaljuju isključivo očuvanju svoje tradicije.
Mi u Karlovcima je osećamo, dišemo, živimo. Zbog toga je ideja profesorke Ajduković je došla u našu sredinu kao nešto najprirodnije, nešto što smo svi nosili u sebi, nesvesni vrednosti tog pojma, i da tradicija, koja se neguje kod nas, nije samo naša. Osnivanjem škole tradicije KAROM (naseobina koja je predhodila današnjim Karlovcima, prvi put u pisanim dokumentima pod nazivom KAROM spominje se 1308, što znači da ćemo 2008 proslaviti 7 vekova postojanja KAROMA, odnosno Karlovaca) želimo da udarimo pečat, između ostalog, i edukativnom turizmu. Edukativni turizam podrazumeva turistički obilazak Karlovaca i njegove okoline uz stručne vodiče, ali ujedno i edukovanje polaznika ove škole iz oblasti: srpskog jezika, književnosti, istorije, veronauke i etnologije. U ovom edukovanju učestvuju profesori Karlovačke gimnazije i etnolog, viši kustos muzeja Vojvodine u Novom Sadu – Karlovački đak.
KAROM u svom programu ima i obilazak dijaspore, sa svojim skraćenim programom. To bi bila Mobilna škola tradicije, koja bi po pozivu dolazila u posetu klubovima, dopunskim školama i grupacijama okupljenim oko Srpske pravoslavne crkve.
